Dave Cowens

Dave Cowens

centar
Biografski detalji
Rođenje	25. listopada 1948. Newport, KY, Sjedinjene Države
Službena visina	6 ft 9 in (206 cm)
Službena težina	230 lb (104 kg)
Informacije o karijeri
Srednja škola	Newport Catholic Newport, Kentucky
Sveučilište	Florida State (1967–1970)
NBA draft	1970. / Krug: 1. / Pick: 4. ukupno
Izabrali ga Boston Celtics
Profesionalna karijera	1970. – 1980. 1982. – 1983.
Trenerska karijera	1978. – 1979. 1994. – 2009.
Pregled karijere
Kao igrač:
1970 – 1980	Boston Celtics
1982 – 1983	Milwaukee Bucks
Kao trener:
1978 – 1979	Boston Celtics (trener-igrač)
1994 – 1996	San Antonio Spurs (pomoćni trener)
1996 – 1999	Charlotte Hornets
2000 – 2001	Golden State Warriors
2006	Chicago Sky
2006 – 2009	Detroit Pistons (pomoćni trener)
Uspjesi i nagrade
2× NBA prvak (1974., 1976.) NBA MVP (1973.) 8× NBA All-Star (1972. – 1978., 1980.) NBA All-Star MVP (1973.) 3× All-NBA druga momčad (1973., 1975., 1976.) Najbolja obrambena momčad (1976.) 2× Najbolja druga obrambena momčad (1975., 1980.) Novak godine (1970.) Najbolja momčad novaka NBA lige (1971.) 50 najvećih igrača u historiji NBA lige Umirovljen dres s brojem 18 (Boston Celtics) Umirovljen dres s brojem 13 (Florida State Seminoles)
Statistike – NBA
Poeni	13,516 (17.6/uta.)
Skokovi	10,444 (13.6/uta.)
Asistencije	2,910 (3.8/uta.)
Košarkaška kuća slavnih – igrač
Sveučilišna košarkaška kuća slavnih Primljen 2006.

David William Cowens (Newport, KY, 25. listopada 1948.) umirovljeni je američki profesionalni košarkaš i trener. Igrao je na poziciji centra, a izabran je u 1. krugu (4. ukupno) NBA drafta 1970. od strane Boston Celticsa i to kao nasljednik legendarnog Billa Russella, koji je u 13 godina donio 11 naslova Celticsima. Zalaganjem i borbenošću postao je ljubimac bostonske publike i postao jedan od 50 najvećih igrača u historiji NBA lige. Sa 206 centimentra, Cowens je bio jedan od najboljih centara NBA lige u 70-ima, kada su na suprotnoj strani bili centri kao što su Kareem Abdul-Jabbar, Elvin Hayes, Wes Unseld i Nate Thurmond. U dresu Bostona osvojio je dva naslova. Celticsi su umirovili njegov broj #18, a 1990. godine primljen je u Košarkašku kuću slavnih zajedno s Nateom Archibaldom i Billom Waltonom.

Nakon igračke karijere godinama se bavio trenerskim poslom, vodivši Charlotte Hornetse i Golden State Warriorse kao glavni trener. Radio je i kao pomoćni trener u San Antonio Spursima te kasnije u Detroit Pistonsima, gdje je jedno vrijeme bio posebno pomoćnik Joeu Dumarsu, tadašnjem predsjediku košarkaških operacija. Trenutno je jedan od generalnih menadžera WNBA momčadi Chicago Skya.

Rani život

Cowens je rođen u Newportu u Kentuckyju. Dolazi iz velike obitelji, koja je uz njega imala još četiri sina i jednu kćer. Pohađao je Central Catholic, školu samo za dječake gdje se puno pažnje posvećivalo sportu. Prvu organiziranu košarkašku utakmicu odigrao je već s osam godina. Bio je tadašnji najbolji igrač, a mogao je igrati sve pozicije u momčadi. No nedugo zatim, Cowens se posvađao s trenerom i na opće iznenađenje svih napustio košarkašku momčad. Tada se prebacio na plivanje i atletiku, gdje su njegova predanost i fizička spremnost došle do izražaja. Kad je između drugog i trećeg razreda srednje škole narastao sa 185 na 198 centimetara, vratio se košarci. Tu je, svakako, pomogla i činjenica da je momčad imala drugog trenera. Tokom svoje posljednje godine u školu, Cowens je s 13 koševa i 20 skokova u prosjeku vodio školsku momčad do ukupnog omjera omjera 29:3.

Sveučilište

Iako je bilo očekivano da će Cowens sveučilišnu karijeru nastaviti u matičnom Kentuckyju, legendarni trener Kentucky Wildcatsa, Adolph Rupp, nije bio impresioniran Cowensom. Iako je njegov otac svim silama htio da potpiše za Wildcatse, Ruppov hladan pristup odbio je Cowensa, koji je otišao na jug. Trener Florida State Seminolesa, Hugh Durman, trudio se oko njegovog dolaska, a Cowens se tamo osjećao poželjno. U tri godine na sveučilištu, zabilježio je rekordnih 1,340 skokova (17.2 u prosjeku) i pokazao da se radi o velikom talentu.

NBA

Na NBA draftu 1970. godine, Pistonsi su prvim izborom izabrali centra Boba Lainera. Nakon njega Rocketsi su izabrali Rudyja Tomjanovicha. Treći su birali Atlanta Hawksi i uzeli Petea Maravicha, a menadžer Bostona, Red Auerbach, s oduševljenjem je izabrao Cowensa jer je Celticsima nakon Russellovog umirovljenja pozicija centra bila najkritičnija; zanimljivo je kako je upravo Russell preporučio Cowensa svom bivšem klubu.^[1] Cowens je u debitantskoj sezoni imao 17 koševa i 15 skokova u prosjeku te je s Portlandovim Geoffom Petriejem podijelio nagradu za novaka godine. Bio je najniži centar u ligi i taj manjak nadoknađivao je svojom borbenošću. Ipak, zbog grube igre je u prve dvije sezone predvodio cijelu ligu u broju osobnih pogrešaka.

Već u Cowensovoj drugoj sezoni, Celticsi su bili ponovo na vrhu Atlantske divizije, ali Knicksi su ih izbacili iz doigravanja. Na svojoj prvoj All-Star utakmici, Cowens je za samo 23 minute zabilježio 14 koševa i 20 skokova. Dolaskom Paula Silasa u momčad u kojoj su već igrali izvanredni John Havlicek, Jo Jo White, Don Nelson, Don Chaney, Paul Westphal i Stach Sanders, Celticsi su zavladali ligom i ostvarili omjer 68:14. U svojoj trećoj sezoni, Cowens je bio izabran za najkorisnijeg igrača lige. Te godine osvojio je i nagradu za najkorisnijeg igrača All-Star utakmice. Celticsi su bili glavni favoriti za naslov, koji bi vjerojatno i osvojili da se u finalu Istoka protiv Knicksa nije ozljedio Havlicek. Nakon odlične sljedeće sezone, u doigravanju su konačno pali i Knicksi.

Jedno od najizjednačenijih finala u historiji lige bilo je ono Bostona protiv Milwaukee Bucksa, koje se odigralo 1974. godine. Iako su Bucksi s 218 cm visokim Kareemom Abdul-Jabbarom i sjajnim bekom Oscarom Robertsonom imali prednost domaćeg terena, Celticsi su s dvije gostujuće pobjede stigli do vodstva 3:2. Sedma utakmica igrala se u Milwaukeeju. Trener Bostona, Tom Heinsohn, po prvi je put udvajati Jabbara, što je dotad bilo nezamislivo. Bio je to šok za Buckse, koji se nikako nisu snalazili u takvoj igri. Oslobođen u obrani od čuvanja Jabbara, Cowens je u napadu i obrani igrao sjajno. Celticsi su slavili s 15 koševa razlike, a Cowens je s 28 koševa i 14 skokova bio najbolji igrač utakmice, iako je nagrada za MVP-a finala na kraju pripala Havliceku. U ljeto nakon regularne sezone, Cowens je u prijateljskoj utakmici slomio nogu kad je prilikom jedne blokade udario u konstrukciju koša. Propustio je 17 utakmica, no Celticsi su ostvarili 60 pobjeda, ali su u finalu Istoka Washington Bulletsi, predvođeni Wesom Unseldom i Elvinom Hayesom, bili prejaki. Sljedeće sezone je u razmjeni igrača u momčad stigao Charlie Scott, a Celticsi su ponovo osvojili naslov prvaka. Finalnu seriju protiv Phoenix Sunsa obilježila je peta utakmica, u kojoj su Celticsi slavili 128:126 nakon tri produžetka; ta se utakmica i danas kolokvijalno naziva "najboljom utakmicom ikada odigranom" u NBA ligi.^[3][4][5][6] Cowens je te godine u 18 utakmica doigravanja imao sjajan prosjek od 21 koša, 16.4 skoka i 4.6 asistencija. Nakon odlaska Dona Nelsona u mirovinu i slanja Silasa u Denver Nuggetse, na njihova mjesta stigli su All-Star igrači Sidney Wicks i Curtis Rowe. Međutim, njima dvojici je njihova statistika bila važnija od uspjeha momčadi.

Cowens je izgubio želju za igrom i nakon samo 8 utakmica zamolio Auerbacha za pauzu. Pauza je trajala 30 dana, a za to vrijeme Cowens je radio kao taksist. Kad se nakon kratke stanke vratio, bio je još uvijek u odličnom stanju, ali njegovi Celticsi više nisu bili velika momčad. Naredne je sezone postao prvi igrač u historiji koji je predvodio svoju momčad u koševima, skokovima, asistencijama, blokadama i ukradenim loptama. Do danas je to uspjelo još samo četvoriti - Scottieju Pippenu, Kevinu Garnettu, LeBronu Jamesu i Janisu Antetokunmpu. Sljedeću sezonu proveo je kao trener-igrač Celticsa. U toj ulozi se nije snašao, pogotovo nakon što su u Celticse stigli problematični Bob McAdoo i Marvin "Bad News" Barnes. No, katastrofalna sezona Celticsima je na draftu omogućila akviziciju Larryja Birda, tada velikog sveučilišnog talenta. Cowens, Bird, Nate Archibald i Cedric Maxwell su u sezoni 1979./80. ostvarili napredak od 32 pobjede, ali 76ersi su bili prejaki u finalu Istoka. Netom prije početka nove sezone, Cowes se iznenađujuće umirovio, a Celticsi su i bez njega osvojili naslov.

Međutim, Cowensovo prvo umirovljenje nije dugo trajalo. Nakon dvije godine pauze, na nagovor bivšeg suigrača i tadašnjeg trenera Bucksa. Dona Nelsona, vratio se na pola sezone u dresu Milwaukee Bucksa; Celticsi su u to doba još uvijek držali Cowensa pod ugovorom, tako da je moralo doći do razmjene u kojoj su Celticsi dobili Quinna Bucknera. Bucksi su te sezone pobijedili Celticse u playoffu, međutim Cowens je izgubio još jedno finale od 76ersa, nakon kojeg se konačno umirovio po drugi i posljednji put.^[7]

Trenerska karijera

Dvije godine bio je trener u nižerazrednoj CBA ligi, a u NBA se vratio 1994. godine. Tri je godine bio pomoćni trener u San Antonio Spursima, da bi potom preuzeo Charlotte Hornetse, s kojima je dvaput ostvario više od 50 pobjeda. Nakon toga uslijedila je neuspješna epizoda na čelu Golden State Warriorsa. Nakon četverogodišnje pauze, postaje trener WNBA momčadi Chicago Sky. Klupu Chicaga napušta nakon ponude Detroit Pistonsa, gdje je od 2006. do 2009. obnašao funkciju pomoćnog trenera. U sezoni 2009./10. postao je glavnim pomoćnikom izvršnog direktora Joea Dumarsa, a kasnije je postao jedan od generalnih menadžera WNBA momčadi Chicago Skya.

Statistike

Igračka karijera

Legenda
U	Odigranih utakmica	S	Startanih utakmica	MPU	Minuta po utakmici
P%	Postotak koševa	3P%	Postotak trica	SB%	Postotak slobodnih bacanja
SPU	Skokova po utakmici	APU	Asistencija po utakmici	UPU	Ukradenih lopti po utakmici
BPU	Blokada po utakmici	PPU	Poena po utakmici	Bold	Rekord karijere
†	Osvojio naslov prvaka	*	Rekorder lige te sezone		Rekorder NBA lige

Sveučilišna karijera

Profesionalna karijera

Regularna sezona

Playoff

Trenerska karijera

Reference

Literatura

• Košarkaški magazin Superkošarka, broj 43., rujan/september 2009.
• Heisler, Mark (2003). Giants: The 25 Greatest Centers of All Time. Chicago: Triumph Books. ISBN 1-57243-577-1. 

Vanjske poveznice

Dave Cowens na Wikimedijinoj ostavi

• Dave Cowens na stranicama Kuće slavnih Naismith Memorial
• NBA History profile