Gavril Dara i Riu

  • Pravnik
  • publicist
  • političar
  • pjesnik
Opus1856–1880Književni pravacAlbanski narodni preporodJezik
Znamenita djela
Posljednja pjesma Balje (alb. Kënga e Sprasme e Bala)

Gavril Dara i Riu ili Gavril Dara i Ri (sh. Gavril Dara Mlađi, tal. Gabriele Dara il Giovane, 8. januar 1826 – 15. novembar 1885)[1] bio je arbereški političar i pjesnik iz 19. stoljeća. Smatra se jednim od ranih pisaca Albanskog narodnog preporoda.

Život

Gavril Dara na albanskoj poštanskoj marki iz 1989. godine.

Gavril Dara rođen je 8. januara 1826. u Palazzo Adriano, gradu na Siciliji, u južnoj Italiji. Njegova je obitelj bila jedna od prvih koja je migrirala iz Albanije u Italiju nakon Skanderbegove smrti.[2] Njegov djed Gavril Dara Stariji bio je među prvim sakupljačima arbereške folklorne građe, a njegov otac Ndre (ili Andrea) objavio je rječnik folklornih izraza.[3]

U ranoj je dobi naučio latinski i starogrčki. U Palermu je diplomirao pravo, koje je potom prakticirao u Agrigentu. Nakon ujedinjenja Italije vršio je razne urslužbe de na Siciliji.[4] Isprva je služio kao prvi vijećnik prefekture Palermo, a od 1867. do 1869. kao guverner Trapanija, grada na zapadnoj Siciliji. Od 1871. do 1874. bio je urednik liberalnog političkog časopisa Reforma (tal. La Riforma). Umro je 15. novembra 1885. u Agrigentu.[5]

Djelo

Njegova rana djela uključuju pjesme na talijanskom jeziku i jednu pjesmu na arbereškom dijalektu posvećenu svetom Lazaru. Darino najpoznatije djelo jest Posljednja pjesma Balje (alb. Kënga e Sprasme e Bala), izvorno napisana na arbereškom dijalektu albanskog, a kasnije prevedena na talijanski jezik.[4] To je četverodijelna epska romantična balada koja sadrži devet pjesama i pripovijeda o pustolovinama Nika Pete i Pala Golemija, dva albanska junaka koji su živjeli u doba Lješke lige u 15. stoljeću.[4] U pjesmi je obrađen ljubavni zaplet oko Skenderbegovih suboraca Nika Peta i Pala Goljemija, zaljubljenih u lijepu Maru, koja se opredljejuje za Nika, ali obojicu spasava od smrti koju im je bio namijenio njezin otac; poema završava smrću prijatelja Nika i Pala u borbama oko grada Bereta.[6] Prvi je put objavljena 1887. godine, nakon njegove smrti, u nastavcima u časopisu Arbri i ri ("Mlada Albanija"), koji je izdavao Giuseppe Schirò. U julu 1900. objavljena je u cijelosti na arbreškom i na talijanskom jeziku u časopisu La nazione albanese ("Albanska nacija").[4]

Reference

  1. Lingua. Vaccarizzo Albanese website
  2. Pynsent, Robert (1993). Reader's encyclopedia of Eastern European literature. HarperCollins. str. 81. ISBN 0-06-270007-3. 
  3. Minni, Dino (1990). Writers in transition: the proceedings of the First National Conference of Italian-Canadian Writers. Guernica Editions. str. 62. ISBN 0-920717-26-8. 
  4. 4,0 4,1 4,2 4,3 Elsie, Robert; Centre for Albanian Studies (2005). Albanian literature: a short history. I.B.Tauris. str. 56–7. ISBN 1-84511-031-5. 
  5. Qosja, Rexhep (1984) (Albanian). Historia e letërsisë shqipe: romantizmi. Historia e letërsisë shqipe: romantizmi. 2. Botimet Toena. str. 459. 
  6. Këlmendi 1977, str. 542

Literatura

Gavril Dara i Riu na Wikimedijinoj ostavi
  • Këlmendi, Ahmet (1977). Povijest svjetske književnosti, knj. 2. "Albanska književnost". Zagreb: Mladost. 
  • p
  • r
  • u
Albanska književnost
15. i 16. stoljeće17. i 18. stoljećeNarodni preporodKasni preporod i stvaranje državeNeovisnost i modernistički nagoni
Socijalističko dobaPoslije Berlinskog zida i 21. vijek
  • Ridvan Dibra
  • Besnik Mustafaj
  • Kolec Traboini
  • Bashkim Shehu
  • Beqe͏̈ Cufaj
  • Luljeta Lleshanaku
  • Leon Qafzezi
  • Fatos Kongoli
  • Ben Blushi
  • Entela Kasi
  • Ornela Vorpsi
  • Jeton Neziraj
  • Migjen Kelmendi
  • Fatos Lubonja
  • Sabit Rrustemi
  • Gëzim Hajdari
  • Arian Leka
  • Flutura Açka
  • Rudi Erebara
  • Ledia Dushi
  • Elvis Malaj
  • Lindita Ahmeti
  • Mimoza Ahmeti
Normativna kontrola Uredi na Wikidati