Keisuke Okada

Keisuke Okada 岡田啓介

31. premijer Japana
Mandat 8. srpnja 1934. – 26. veljače 1936.
Prethodnik	Makoto Saitō
Nasljednik	Fumio Gotō (v.d.)
Mandat 29. veljače 1936. – 9. ožujka 1936.
Prethodnik	Fumio Gotō (v.d.)
Nasljednik	Kōki Hirota

Rođenje	20. siječnja 1868. Fukui, Japan
Smrt	7. listopada 1952. Tokijo, Japan
Politička stranka	nezavisni
Zanimanje	admiral
Potpis

Keisuke Okada (japanski: 岡田啓介; Fukui, 20. siječnja 1868. - Tokijo, 7. listopada 1952.), japanski admiral i političar, služio (mada u prekinutom mandatu) kao 31. premijer Japana od 8. srpnja 1934. do 9. ožujka 1936. godine.

Rani život

Okada je rođen 20. siječnja 1868. u Fukuiju, kao potomak samurajske obitelji. Školovao se na Carskoj mornaričkoj akademiji te, nakon diplomiranja 1889., služio na nekoliko bojnih brodova na različitim funkcijama. Tokom Prvog sino-japanskog rata, služio je na ratnom brodu Fuji.

Nakon rata, nastavio je svoje vojno obrazovanje i služio na još nekoliko ratnih brodova. Istovremeno je napredovao u hijerarhiji te je, do 1904. godine, postigao čin zapovjednika. Sljedeću službu imao je kao viši časnik na nekoliko brodova tokom Rusko-japanskog rata. Godine 1908. napredovao je do čina kapetana, a dvije godine kasnije postao je i zapovjednik broda Kasuga.

Nakon novog unaprijeđenja 1913. godine, Okada je uglavnom obavljao uredske poslove, uključujući i jedan u Stožeru za brodogradnju. Sljedeće napredovanje doživio je 1917. godine, a 11. lipnja 1924. godine postao je admiral. Iste godine, postaje zapovjednik Kombinirane flote japanske mornarice, a tri godine kasnije postaje i ministar mornarice u vladi premijera Tanake. Ostavku podnosi 1929. godine kako bi preuzeo mjesto vojnog savjetnika u Vrhovnom ratnom vijeću.

Tokom 30-ih godina, Okada je bio jedan od malobrojnih pobornika Washingtonskog sporazuma o vojnom ograničenju, posebice među višim činovima u mornarici. Okada je bio jedan od sastavljača sporazuma i žustro se borio za njegovu ratifikaciju. Godine 1932. ponovo se vratio politici i to kao ministar mornarice u vladi Makota Saitōa. Iz aktivne vojne službe povukao se 1933., a umirovljen je 5 godina kasnije.

Politička karijera

U srpnju 1934., Keisuke Okada je imenovan premijerom Japana, istovremeno obnašajući funkciju ministra za kolonijalna pitanja. Tokom rujna 1935., kratko je obnašao i dužnost ministra komunikacija. Mada i sam iz vojnih krugova, Okada je bio demokratski nastrojen umjerenjak koji se oštro protivio sve snažnijim militarističkim strujama u Japanu, što ga je učinilo idealnom metom za ekstremiste koji su zahtijevali totalitarni Japan.

Tokom zloglasnog 2-26 incidenta, premijer Okada je za dlaku izbjegao smrt. Naime, članovi Vojske pravednosti pokušali su (što je u Japanu bila politička zbilja u to doba) izvesti državni udar s ciljem uspostave militarističke vladavine. Mada su mladi časnici uspjeli ubiti nekoliko visokih funkcionera, premijer Okada je preživio, a kontrolu nad Carskom palačom nisu ostvarili. Jedan od razloga zbog kojih je Okada preživio je činjenica da su pučisti zabunom ubili njegova zeta, ali i njegova tajnika, pukovnika Denzōa Matsuoa. Okada se skrivao dok se situacija ne smiri, a onda se pojavio 29. veljače 1936. godine. Vladt je, u međuvremenu, kao vršitelj dužnosti obnašao ministar unutrašnjih poslova Fumio Gotō, koji se povukao s pozicije v.d. premijera kada se ispostavilo da je Okada živ. Ipak, Okada se nije dugo zadržao na poziciji te je napustio premijersku poziciju 9. ožujka 1936. godine.

Tokom Drugog svjetskog rata, Okada je bio jedan od oštrijih protivnika rata sa Sjedinjenim Državama (najpoznatiji protivnik bio je admiral Jamamoto). Tokom sukoba, Okada je formirao skupinu političkih i vojnih istomišljenika čiji je cilj bio što brži prekid sukoba. Nakon japanskih poraza kod Midwayja i Guadalcanala, Okada je zahtijevao pregovore sa Saveznicima, a kasnije je igrao veliku ulogu u svrgavanju Hidekija Tōja s vlasti 1944. godine.

Umro je 7. listopada 1952. u dobi od 84 godine. Pokopan je na groblju Tama Reien u Tokiju.^[1]

Reference

↑ „Find-a-Grave website”. Findagrave.com. Pristupljeno 2013-04-23.

Izvori

Bix, Herbert B. (2001). Hirohito and the Making of Modern Japan. Harper Perennial. ISBN 978-0-06-019314-0; OCLC 247018161
Brendon, Piers (2002). The Dark Valley: A Panorama of the 1930s. Vintage; Reprint edition. ISBN 0-375-70808-1.
Gordon, Andrew (2003). A Modern History of Japan: From Tokugawa Times to the Present. Oxford University Press. ISBN 0-19-511061-7.
Jansen, Marius B (2002). The Making of Modern Japan. Harvard University Press. ISBN 978-0-674-00334-7; OCLC 44090600