Palau de la Música Catalana

Palau de la Música Catalana i Hospital de Sant Pau, Barcelona
Svjetska baština – UNESCO
 Španija
Registriran:1997. (21. zasjedanje)
Vrsta:Kulturno dobro
Mjerilo:i, ii, iv
Ugroženost:no
Referenca:UNESCO

Palača katalonske glazbe (katalonski: Palau de la Música Catalana) u ulici Carrer de Sant Francesc de Paula u Barceloni dizajnirao je art nouveau arhitekt Lluís Domènech i Montaner i izgrađen je od 1905. do 1908. godine. Zajedno s Hospital de Sant Pau upisan je 1997. godine na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Europi kao jedinstven primjer modernističke arhitekture od čelika i stakla prepun svjetla i dekoracija vodećih dizajnera svog vremena.

Grupa skulptura "Katalonska pjesma" (Miquel Blay)
Galerija fasade noću

Povijest

Ovaj koncertni kompleks izgrađen je za glazbeno korsko društvo Orfeó Català, osnovano 1891. godine, koje je bilo pokretač katalonskog kulturnog pokreta Renaixença (katalonski: preporod). Društvo je bilo glavni financijer projekta, ali uz veliku pomoć bogatih industrijalaca Barcelone.

Od 1982. do 1989. godine zgrada je potpuno obnovljena, ali i proširena dijelovima arhitekata Oscara Tusquetsa i Carlesa Díaza. God. 1997., proglašena je UNESCO-vom svjetskom baštinom, a danas više od milijun posjetitelja godišnje posjećuje njene glazbene priredbe, uključujući simfonijske i komorne glazbe, pa čak jazz i Cançó izvedbe.

Odlike

Bivši kiosk za ulaznice u stubu zgrade
Mala palača

Plan palače je tipičan za katalonski modernizam kojem dominiraju zakrivljene linije i dinamični oblici, te bogate i raskošne dekoracije organskih i cvjetnih motiva. No, uklopljeno suptilno i bez pretjerivanja, vodeći računa prije svega o funkciji same građevine, ali i poštivanju modernih materijala i tehnologija raspoloživih na početku 20. stoljeća.

Naime, bogati industrijski financijeri, u duhu katalonske Renaixençe, su zahtjevali da arhitekt materijalom i oblicima simbolizira katalonski duh. Arhitekt je odgovorio na zahtjev time što je dao odriješene ruke mnogim lokalnim majstorima i obrtnicima u ukrašavanju, uključujući skulpture i dekorativne elemente po kojima je palača postala slavna. Tako npr. na fasadi su kombinirani mnogi elementi tradicionalne španjolske i arapske arhitekture s modernim osjećajem za red. Crvena opeka i željezo uklopljeno je s mozaicima, vitrajima i pocakljenom opekom stvarajući osjećaj otvorenosti i prozračnosti. Čak i masivna skulptura na ćošku zgrade koja simbolizira katalonsku glazbu (Miguel Blay) ne narušava pogled na eksterijer ili interijer zgrade.

Dvostruka kolonada dominira balkonima na drugom katu fasade, a svaki stup je prekriven jedinstvenom kombinacijom pocakljenih opeka cvjetnih motiva s buketnim kapitelom koji sjaju pod noćnom rasvjetom. Iznad stupova su velika poprsja velikih skladatelja (Giovanni Pierluigi da Palestrina, Johann Sebastian Bach, Ludwig van Beethoven i Richard Wagner). Na vrhu pročelja nalazi se veliki alegorijski mozaik (Lluís Bru) koji predstavlja članove Orfeó Català.

Izvorno su posjetitelji ulazili s ulice kroz dva masivna ciglena luka čiji je zajednički stup bio kiosk za prodaju ulaznica, bogato ukrašen mozaikom cvjetnih motiva.

Svod vestibula je dekoriran pocakljenom opekom organiziranom u obliku zvijezda. S obje strane vestibula su mramorna stubišta koja se uspinju između stubova okrunjenih svjetiljkama. Balustrade na stubištima su obložena neobičnim prozirnim žutim reljefom od stakla.

Dvorana Lluís Millet je salon na drugom katu koja nosi ime osnivača Orfeó Català, a danas je važno sastajalište glazbenih enturijasta i turističkih obilazaka. U njoj se nalaze poprsja glazbenika i skladatelja ovog katalonskog društva.

Koncertna dvorana može primiti oko 2.200 posjetitelja i jedina je dvorana u Europi koja je tijekom dana osvjetljena samo prirodnom svjetlošću. Dva bočna zida su sastavljena isključivo od vitraja u lučnim panelima, dok je na svodu ogromni okrugli viraj (Antoni Rigalt) koji je u obliku obrnute zlatne kupole obrubljene plavetnilom, poput sunca ne nebu.

Masivne skulpture na rubovima pozornice čine je neupotrebljivom za kazališne izvedbe, a pozornica je polukružna poput apside u crkvi, no umjesto oltara ovdje se nalaze orgulje. Luk skulptura oko pozornice je djelo dvaju kipara, Dídaca Masana i Pabla Gargalla. Desni predstavlja Valkire, iz Wagnerove opere, i Beethovenovu Odu radosti, kao primjere klasične glazbe, a lijevi, s katalonskim motivima, predstavlja folklornu glazbu. U polukrugi pozornice nalazi se 18 figura djevojaka koje predstavljaju Muze iz grčke mitologije, do pola su predstavljene šarenim mozaikom (Lluís Bru), a gornji dijelovi tijela im izlaze iz ravni zida u obliku bijelog reljefa (Eusebi Arnau). Svaka ima drugačiju odjeću i svaka svira drugi instrument.

Skulpture krilatih konja na gornjim balkonima predstavljaju Pegaza kao simbola uzleta umjetničke imaginacije.

Palau de la Música Catalana na Wikimedijinoj ostavi
  • Ulaz
    Ulaz
  • Vestibul i stubište
    Vestibul i stubište
  • Pozornica koncertne dvorane
    Pozornica koncertne dvorane
  • Muze na pozornici
    Muze na pozornici
  • Muze na pozornici (detalj)
    Muze na pozornici (detalj)

Malena palača (Petit Palau)

Malena palača iz 2004. godine se nalazi 11 metara preko trga od Velike palače i ima kapacitet od 538 posjetitelja, te je opskrbljena različitim prostorijama specijaliziranim za drugačije vrste glazbi i govora. Također ima suvremenu audiovizualnu tehnološku opremu.

Toranj od šest katova djelo je arhitekta Oscara Tusquetsa i službeno je otvorena 1989. godine. U njoj se nalaze garderoba, knjižnica i arhiv. Građevina je suvrmenog oblika, ali je dizajnirana u laganom i prozračnom stilu starije palače s velikim staklenim panelima na zidovima.

Vanjske poveznice

  • Službena stranica

41°24′46″N 2°10′28″E / 41.41278°N 2.17444°E / 41.41278; 2.17444

  • p
  • r
  • u
Materijalna baština
Univerzitet i historijska župa Alcalá de Henares   Alhambra, Generalife i Albayzin u Granadi   Špilja Altamira i paleolitska umjetnost sjeverne Španije   Mudéjar arhitektura u Aragonu   Kulturni krajolik Aranjuez   Arheološki lokalitet Atapuerca   Stari grad Ávila s crkvama izvan zidina (extra muros)   Palau de la Música Catalana i Hospital de Sant Pau u Barceloni   Biskajski most   Katedrala u Burgosu   Stari grad Cáceres   Historijski centar Cordobe   Zidine historijskog grada Cuenca   Doñana   Zasad palmi (Palmeral) u Elcheu   El Escorial   Paleolitska umjetnost Foz Côa i Siega Verde 1)   Nacionalni park Garajonay   Djela Antonija Gaudíja   Herkulesov toranj   Ibiza (bioraznolikost i kultura)   Las Médulas   Llotja de la Seda (Postaja za razmjenu svile) u Valenciji   Rimske zidine Luga   Arheološki kompleks Mérida   Pyrénées-Monte Perdido 2)   Spomenici Kraljevine Asturije u Oviedu i okolici   Put Svetog Jakova 2)   Samostan Poblet   Špiljska umjetnost iberijskog mediteranskog bazena   Stari grad Salamanca   San Cristóbal de La Laguna   Samostani San Millán Yuso i Suso   Kraljevski samostan Santa Maria de Guadalupe   Stari grad Santiago de Compostela   Stari grad Segovia s akveduktom   Kulturni krajolik gorja Serra de Tramontana   Katedrala, Alcázar i Archivo de Indias u Sevilli   Arheološki kompleks Tàrraco   Nacionalni park Teide   Stari grad Toledo   Renesansni spomenički kompleksi Úbeda i Baeza   Katalonske romaničke crkve doline Vall de Boi


Španska zastava
Misterij Elxa   Flamenko   Katalonski ljudski tornjevi   Festival la Mare de Déu de la Salut u Algemesí  Mediteranska prehrana3)   Festival Petum u Bergi   Sibilina pjesma na Majorci   Zviždući jezik Silbo Gomero s kanarskog otoka La Gomera   Sokolarstvo4)   Sudovi za navodnjavanje sredozemne obale

1) Zajedno s Portugalom  2) Zajedno s Francuskom  3) Zajednička svjetska baština Italije, Grčke, Španije i Maroka  4) Nematerijalna svjetska baština više zemalja [1]