Werner Herzog

Werner Herzog
Werner Herzog, 2009.
Biografske informacije
Rođenje	(1942-09-05)5. 9. 1942. München, Njemačka
Supružnik	Martje Grohmann (1967–87) Christine Maria Ebenberger (1987–94) Lena Herzog (1999)
Opus
Djelatni period	1962.-danas

Werner Herzog Stipetić (München, Njemačka; 5.9. 1942., -) njemački je filmski redatelj i scenarist, poznat po iznimno hrabrom, gotovo gerilskom načinu snimanja filmova i rješenjima kako da ih ostvari uz teške uvjete. Otac mu je bio Nijemac, a majka Hrvatica. Smatra se jednim od najznačajnijih pripadnika novog njemačkog filma, pokreta kojemu pripadaju i Rainer Werner Fassbinder, Margarethe von Trotta, Volker Schlöndorff, Werner Schröter i Wim Wenders. U njegovim filmovima se često javlja tema o individualcu koji ima viziju ili nemogući san, a koji to ne uspijeva ostvariti u svijetu koji ga sruši. Filmski leksikon navodi da Herzog "tematizira iznimne i izdvojene osobe (često "vizionare", katkad marginalce) te pojave, koje sup(r)otstavlja mediokritetsko-rigidnoj društvenoj sredini odnosno moćnoj, nedokučivoj prirodi. Ljudska egzistencija presudno je obilježena bezizlaznošću i beznađem, povijest se susreće s mitom, groteska s poetičnošću, jedna kultura s drugom, a filmska struktura usmjerena je prema kreiranju distancirano-meditativna ugođaja pri čemu se narativno-dramaturška dimenzija djela često izrazito zanemaruje."^[1]

Najpoznatiji je po filmskoj suradnji sa ekscentričnim glumcem Klausom Kinskijem, sa kojim nitko nije htio raditi više od jednom, a Herzog je s njim snimio čak pet filmova - Aguirre, gnjev Božji, Woyzeck, Fitzcarraldo, Cobra Verde i Nosferatu. Usprkos tome što su njihove nesuglasice i Kinskijevi izljevi bijesa dosegli legendarne razmjere, surađivali su od 1972. do 1988. Roger Ebert je njegov film Aguirre, gnjev Božji uključio ne samo u svoj popis "Velikih filmova",^[2] već ga je 2002. i 2012. uključio u popis 10 najdražih filmova pri anketi za časopis Sight & Sound.^[3]

Herzog je za dokumentarni film *Encounters at the End of the World (2007) nominiran za Oscara za najbolji dokumentarac, za igrani film Fitzcarraldo za nagradu BAFTA za najbolji strani film, dok su četiri njegova filma nominirana za Zlatnu Palmu u Cannesu, od kojih je 1982. osvojio nagradu za najboljeg režisera za Fitzcarralda. Nominiran je i dva puta za Nagradu nezavisnog duha.

Filmografija

Dugometražni filmovi

• Signs of Life (1968)
• Even Dwarfs Started Small (1970)
• Fata Morgana (1972)
• Aguirre, the Wrath of God (1972)
• The Enigma of Kaspar Hauser (1974)
• Heart of Glass (1976)
• Stroszek (1977)
• Nosferatu the Vampyre (1979)
• Woyzeck (1979)
• Fitzcarraldo (1982)
• Where the Green Ants Dream (1984)
• Cobra Verde (1987)
• Scream of Stone (1991)
• Invincible (2001)
• The Wild Blue Yonder (2005)
• Rescue Dawn (2007)
• The Bad Lieutenant: Port of Call New Orleans (2009)
• My Son, My Son, What Have Ye Done? (2009)
• Queen of the Desert (2015)

Dokumentarni filmovi

• The Flying Doctors of East Africa (1969)
• Handicapped Future (1971)
• Land of Silence and Darkness (1971)
• The Great Ecstasy of Woodcarver Steiner (1974)
• How Much Wood Would a Woodchuck Chuck (1976)
• Huie's Sermon (1981)
• God's Angry Man (1981)
• Ballad of the Little Soldier (1984)
• The Dark Glow of the Mountains (1984)
• Herdsmen of the Sun (1989)
• Echoes From a Somber Empire (1990)
• Jag Mandir (1991)
• Lessons of Darkness (1992)
• Bells from the Deep (1993)
• The Transformation of the World into Music (1994)
• Gesualdo: Death for Five Voices (1995)
• Little Dieter Needs to Fly (1997)
• My Best Fiend (1999)
• Wings of Hope (2000)
• Wheel of Time (2003)
• The White Diamond (2004)
• Grizzly Man (2005)
• Encounters at the End of the World (2007)
• Cave of Forgotten Dreams (2010)
• Happy People: A Year in the Taiga (2010)
• Into the Abyss (2011)

Izvori

Vanjske veze

Werner Herzog na Wikimedijinoj ostavi

• Službeni veb-sajt
• Werner Herzog na sajtu IMDb