Stiv Tešič
Stiv Tešič | |
---|---|
Tešič u Čikagu 1991. | |
Ime po rođenju | Stojan Tešić |
Datum rođenja | (1942-09-29)29. septembar 1942. |
Mesto rođenja | Užice okupirana Srbija |
Datum smrti | 1. jul 1996.(1996-07-01) (53 god.) |
Mesto smrti | Sidnej, Nova Škotska Kanada |
Stojan Tešić (Užice, 29. septembar 1942 — Sidnej, 1. jul 1996), poznat po anglicizovanom pseudonimu Stiv Tešič (engl. Steve Tesich), bio je američki scenarista i književnik srpskoga porekla. Dobitnik je Oskara za scenario filma Četiri mangupa. Smatra se da je među prvima skovao pojam post-istina (engl. post-truth).
Biografija
Stiv Tešič je rođen kao Stojan Tešić u Užicu. S roditeljima se preselio u Sjedinjene Američke Države kada je imao četrnaest godina.[1] Smestili su se u istočnom Čikagu u Indijani. Tešič je kasnije i diplomirao na Univerzitetu Indijana, gde je bio član bratstva Fi-Kapa-Psi. Svoj diplomski rad završio je na Univerzitetu Kolumbija, gde je takođe napisao i svoje prve komade.
Uspešno je pisao kako za pozorište tako i za film. Između ostalog nagrađen je i od strane Akademije filmskih umetnosti i nauka Oskarom za scenario filma Četiri mangupa.[2]
Smatra se da je Tešič među prvima počeo da koristi termin „post-truth” u značenju da je istina kao koncept postala nevažna.[3][4][5]
Umro je od srčanog udara, u svojoj 53. godini, u kanadskom gradu Sidneju.
Nagrade i priznanja
Godine 1973. Tešič je dobio nagradu Drama desk u kategoriji Dramaturg koji najviše obećava za komad Baba Goya, koji je takođe poznat pod imenom Nourish the Beast.
Scenario za film Četiri mangupa iz 1979. Tešiču je doneo sledeća priznanja:
- nagradu Oskar za najbolji originalni scenario;
- nagradu Nacionalnog udruženja filmskih kritičara za najbolji scenario;
- nagradu Udruženja njujorških filmskih kritičara za najbolji scenario;
- nagradu Udruženja scenarista Amerike za najbolje napisanu komediju za film;
- nagradu Udruženja londonskih filmskih kritičara za scenaristu godine (1981).
Takođe je bio među nominovanima za nagradu Zlatni globus u kategoriji Najbolji scenario za igrani film 1980.
Godine 2005. Ministarstvo za dijasporu Vlade Srbije ustanovilo je nagradu Stojan Stiv Tešić koja se dodeljuje jednom godišnje i kojom se nagrađuju pisci srpskog porekla koji pišu na drugim jezicima.
Lični život
Bio je rođeni brat Nađe Tešić (1939—2014), srpske spisateljice.
Dela
Filmski scenariji
- Četiri mangupa (1979)
- Očevidac (1981)
- Četiri prijatelja (1981)
- Svet po Garpu (1982)
- Američki letači (1985)
- Eleni (1985)
Televizijski scenariji
- The Carpenters, komad prilagođen za televiziju (1973)
- Nourish the Beast, komad prilagođen za televiziju (1974)
- Apple Pie, TV serija (1978)
- Četiri mangupa, TV serija, epizode: The Cutters, La Strada (1980—1981)
Igrani komadi
- The Carpenters (1970)
- Lake of the Woods (1971)
- Nourish the Beast, izvođen i pod naslovom Baba Goya, (1973)
- Gorky (1975)
- Passing Game (1977)
- Touching Bottom (1978)
- Division Street (1980)
- The Speed Of Darkness (1989)
- Square One (1990)
- The Road (1990)
- Baptismal (1990)
- On the Open Road (1992)
- Arts & Leisure (1996)
Romani
- Summer Crossing (1982)
- Karoo (1996)
Reference
- ^ Tešić, Stiv. Karu. Užice : Narodna biblioteka Užice, 2017. стр. 531—532. ISBN 978-86-80645-24-7.
- ^ Serbia, RTS, Radio televizija Srbije, Radio Television of. „Последње писмо Стива Тешића, Ужичанина из Америке: Сол Кару је пре свих видео долазак постистинитог света”. www.rts.rs. Приступљено 2022-06-18.
- ^ Ovo je reč godine prema Oksfordskom rečniku (B92, 17. novembar 2016)
- ^ Stojane, kume postistinite ere („Politika”, 19. novembar 2016)
- ^ Јеремић, Зоран (2008). „Stojan Stiv Tešić: život i tri drame” (на језику: енглески). Program Open Arc Theatre. Приступљено 20. 1. 2022.
Spoljašnje veze
- Stiv Tešič na sajtu IMDb (jezik: engleski)
- A Few Moments with Steve Tesich, intervju Dejanа Stojanovićа sa Stivom Tešičem (jezik: engleski)
- Kako je jedan klinac iz Užica stigao do Holivuda i Oskara („Blic”, 6. oktobar 2016)
- p
- r
- u
- Preston Sterdžes (1940)
- Herman Dž. Mankevic i Orson Vels (1941)
- Majkl Kanin i Ring Lardner Mlađi (1942)
- Norman Krasna (1943)
- Lamar Troti (1944)
- Rihard Švajcer (1945)
- Mjurijel Boks i Sidni Boks (1946)
- Sidni Šeldon (1947)
- nije dodeljen (1948)
- Robert Piroš (1949)
- Čarls Breket, D. M. Maršman Mlađi i Bili Vajlder (1950)
- Alan Džej Lerner (1951)
- T. E. B. Klark (1952)
- Čarls Breket, Ričard L. Brin i Valter Rajš (1953)
- Bad Šulberg (1954)
- Sonja Levin i Vilijam Ludvig (1955)
- Alber Lamoris (1956)
- Džordž Vels (1957)
- Nejtan E. Daglas i Harold Džejkob Smit (1958)
- Klarens Grin, Moris Ričlin, Rasel Raus i Stenli Šapiro (1959)
- I. A. L. Dajmond i Bili Vajlder (1960)
- Vilijam Indž (1961)
- Enio de Končini, Pjetro Đermi i Alfredo Đaneti (1962)
- Džejms Veb (1963)
- S. H. Barnet, Piter Stoun i Frenk Tarlof (1964)
- Frederik Rafael (1965)
- Klod Leluš i Pjer Iterhoven (1966)
- Vilijam Rouz (1967)
- Mel Bruks (1968)
- Vilijam Goldman (1969)
- Fransis Ford Kopola i Edmund H. Nort (1970)
- Pedi Čaefski (1971)
- Džeremi Larner (1972)
- Dejvid S. Vord (1973)
- Robert Taun (1974)
- Frenk Pirson (1975)
- Pedi Čaefski (1976)
- Vudi Alen i Maršal Brikman (1977)
- Robert K. Džouns, Voldo Solt i Nensi Daud (1978)
- Stiv Tešič (1979)
- Bo Goldman (1980)
- Kolin Veland (1981)
- Džon Brajli (1982)
- Horton Fut (1983)
- Robert Benton (1984)
- Vilijam Keli, Pamela Volas i Erl V. Volas (1985)
- Vudi Alen (1986)
- Džon Patrik Šanli (1987)
- Ronald Bas i Bari Morou (1988)
- Tom Šulman (1989)
- Brus Džoel Rubin (1990)
- Keli Huri (1991)
- Nil Džordan (1992)
- Džejn Kempion (1993)
- Kventin Tarantino i Rodžer Ejvari (1994)
- Kristofer Makvori (1995)
- Džoel Koen i Itan Koen (1996)
- Ben Aflek i Met Dejmon (1997)
- Mark Norman i Tom Stopard (1998)
- Alan Bol (1999)
- Kameron Krou (2000)
- Džulijan Felouz (2001)
- Pedro Almodovar (2002)
- Sofija Kopola (2003)
- Pjer Bismut, Mišel Gondri i Čarli Kaufman (2004)
- Pol Hagis i Bobi Moresko (2005)
- Majkl Arndt (2006)
- Dijablo Kodi (2007)
- Dastin Lens Blek (2008)
- Mark Boul (2009)
- Dejvid Sajdler (2010)
- Vudi Alen (2011)
- Kventin Tarantino (2012)
- Spajk Džounz (2013)
- Alehandro G. Injaritu, Nikolas Đakobone, Aleksander Dinelaris Mlađi i Armando Bo (2014)
- Tom Makarti i Džiš Singer (2015)
- Kenet Lonergan (2016)
- Džordan Pil (2017)
- Nik Valelonga, Brajan Kari i Piter Fareli (2018)
- Bong Džunho i Han Džinvon (2019)
- Emerald Finel (2020)
- Kenet Brana (2021)
- Danijel Kvan i Danijel Šajnert (2022)
- Žistin Trije i Artur Arari (2023)