Car Daigo
Daigo | |
---|---|
car Japana | |
Car Daigo | |
Vladavina | 897–930 |
Krunidba | 897 |
Rođen/a | 6. februar 885 |
Heian Kyō (Kyōto) | |
Umro/la | 23. 10. 930. (dob: 45) |
Heian Kyō (Kyōto) | |
Sahranjen/a | Nochi no Yamashina no misasagi (Kyoto) |
Prethodnik | Uda |
Nasljednik | Suzaku |
Suprug/a | Fujiwara no Onshi |
Otac | Uda |
Majka | Fujiwara no Inshi |
Car Daigo (醍醐天皇, Daigo-tennō?, 6. februar 885 – 23. oktobar 930) bio je 60. car Japana,[1] prema tradicionalni popisu,[2] a koji je vladao od 897. do 930.[3] Ime je dobio po svetištu gdje je sahranjen.
Osobno ime (imina) mu je bilo Atsuhito (敦仁親王, Atsuhito?)[4] ili Ono-tei.[5] Bio je najstariji sin svog prethodnika cara Ude, a majka mu je bila Fujiwara no Taneko. Na prijestolje je došao u dobi od 12 godina, nakon abdikacije svog oca. Njegovu vladavinu je označio incident vezan uz protjerivanje učenjaka Sugawara no Michizanea 901. sa dvora; car je naredio da se u arhivima unište sve referencije na njega. Nakon njegove smrti je dvorom počeo dominirati Fujiwara no Takihira, nakon čije smrti 909. je Daigo vladao sam - postavši jednim od rijetkih japanskih careva svog vremena kome je to uspjelo. Tokom tih godina su pogodile suše, poplave i druge katastrofe, a 21. jula 930. i oluja i požar u carskoj palači. Ti su se događaji tumačili kao božanska kazna za Sugawarin incident. Car Daigo se razbolio i, uvjeren da neće preživjeti, 16. oktobra 930. abdicirao u korist sina Suzakua. Nakon toga se zaredio u budističkom samostanu i ubrzo nakon toga umro.
Izvori
- ↑ Agencija carskog domaćinstva (Kunaichō): 醍醐天皇 (60)
- ↑ Ponsonby-Fane, Richard. (1959). The Imperial House of Japan, pp. 68-69.
- ↑ Titsingh, Isaac. (1834). Annales des empereurs du japon, pp. 129-134; Brown, Delmer et al. (1979). Gokanshō, pp. 291-293; Varley, H. Paul. (1980). Jinnō Shōtōki, pp. 179-181.
- ↑ Varley, p. 179; Brown, p. 264
- ↑ Ponsonby-Fane, p. 8.
Literatura
- Brown, Delmer M. and Ichirō Ishida, eds. (1979). Gukanshō: The Future and the Past. Berkeley: University of California Press. ISBN 978-0-520-03460-0; OCLC 251325323
- Ponsonby-Fane, Richard Arthur Brabazon. (1959). The Imperial House of Japan. Kyoto: Ponsonby Memorial Society. OCLC 194887
- Titsingh, Isaac. (1834). Nihon Odai Ichiran; ou, Annales des empereurs du Japon. Paris: Royal Asiatic Society, Oriental Translation Fund of Great Britain and Ireland. OCLC 5850691
- Varley, H. Paul. (1980). Jinnō Shōtōki: A Chronicle of Gods and Sovereigns. New York: Columbia University Press. ISBN 978-0-231-04940-5; OCLC 59145842
Vanjske veze
- Imperial Household Agency webpage on mausoleum
Kraljevske titule | ||
---|---|---|
Prethodi: Car Uda | Car Japana: Daigo 897–930 | Slijedi: Car Suzaku |
- p
- r
- u
Kanmu • Heizei • Saga • Junna • Ninmyō • Montoku • Seiwa • Yōzei • Kōkō • Uda • Daigo • Suzaku • Murakami • Reizei • En'yū • Kazan • Ichijō • Sanjō • Go-Ichijō • Go-Suzaku • Go-Reizei • Go-Sanjō • Shirakawa • Horikawa • Toba • Sutoku • Konoe • Go-Shirakawa • Nijō • Rokujō • Takakura • Antoku • Go-Toba
Go-Murakami •Chōkei •Go-Kameyama •Go-Komatsu • Shōkō • Go-Hanazono • Go-Tsuchimikado • Go-Kashiwabara • Go-Nara • Ōgimachi •Go-Yōzei
Go-Mizunoo •Meishō♀ • Go-Kōmyō • Go-Sai • Reigen • Higashiyama • Nakamikado •Sakuramachi • Momozono • Go-Sakuramachi♀ • Go-Momozono •Kōkaku • Ninkō • Kōmei